23.12.14

Čvrsta Josipova vjera





Novosti su za njega morale su biti veoma težak udarac.

Krajnja izdaja.

Njegova je zaručnica bila trudna, a to definitivno nije bilo njegovo dijete - on je ostao čist.

Dok se prevrtao u krevetu jer nije mogao zaspati, unutar njega se vodila strašna borba. On ju je volio, a ipak mu je bila nevjerna. Kako bi joj ikada nakon ovoga mogao vjerovati? Hoće li raskinuti zaruke? To bi samo dovelo do tisuću pitanja od strane obitelji i prijatelja; pitanja koja su zahtijevala objašnjenje koje, osim što će ju osramotiti, također će ju udaljiti od zajednice, te će zauvijek ostati bez svoje časti.

Izmučen, vrtio je scenarij u svojoj glavi dok nije sagledao situaciju iz svakog kuta, te odlučio okončati njihov odnos na najtiši mogući način.

U tom trenutku desila se najčudnija stvar. Ustvari, kada je objašnjavao drugima, oni su mislili da je stvarno lud!

Anđeo mu se ukazao.

A čudna i posve naopaka situacija upravo je postala još čudnija kada je anđeo rekao da se nema razloga bojati, jer je Marija, njegova zaručnica, začela od Duha Svetoga.

Tko bi ikada vjerovao u ovu priču?

Štoviše, to bi ispunilo proročanstva koja je slušao cijeli svoj život. Anđeo je tražio od njega da preuzme ulogu koja će zauvijek promijeniti povijest.

On će biti otac Mesije!

Pred Josipom je bio početak najstrašnijeg putovanja na kojem nije bio nijedan otac nikada u povijesti. Zasigurno će on i Marija biti donekle udaljeni od svoje okoline. Svatko bi logički zaključio da je Marija začela prije njihovog vjenčanja. Ne samo da bi to uništilo njezinu čast, već i njegovu. Nitko im ne bi vjerovao kad bi im rekli da su oboje bili nevini kada su se vjenčali.

Ipak, kako će to izgledati odgajati Boga u tijelu?

Svaki je otac u povijesti osjetio težinu odgovornosti i uplašenost u podizanju mladih života s ciljem da postanu pristojni i pravedni muškarci. No, sa Isusom je ta cijena bila mnogo veća.

Kako je uopće moguće odgojiti Sina Božjega?

Kako bi se ionako već složena situacija dodatno zakomplicirala, ostala su Josipova i Marijina djeca bila braća i sestre čovjeku koji nikada nije sagriješio. Da, podizanje djece zahtijeva prilagođavanje odgoja svakoj individualnoj osobnosti, ali kako ne uspoređivati njihovu prirodnu sklonost krađi, laganju, svađi, i ne okriviti njihovog najstarijeg brata koji nikada, čak nijednom, nije sagriješio?

Kada promatram dubinu vjere koju je Josip pokazao, u isto vrijeme sam i zadivljena i posramljena.

Zadivljena vjerom koja je bila spremna i voljna prihvatiti riječi anđela unatoč izazovu i ozbiljnim posljedicama koje su one nosile; posramljena zato što znam da nemam takvu duboku vjeru.

Što da je Josip odbacio upute anđela? Što da je odlučio da bi ženidba s Marijom bila previše komplicirana i rizična?

Kako bi njegova odluka da potajno okonča njihove zaruke promijenila Božji plan?

Biblija ne govori mnogo o Josipu. Zamišljam ga kao mirnog, prisebnog tipa - koji je bio zadovoljan ako ostane u pozadini svega, a ipak je bio staložen, pouzdan i čvrst.

A njegova vjera je bila jednako čvrsta.

Vjera koja ga je ovlastila da preuzme ulogu koju nitko ranije u povijesti nije ispunio - ulogu koja će ga zauvijek izdvojiti od ostalih.

Uloga koja mu je dodijeljena od Boga, zahtijevala je da podigne Onoga koji je u majčinoj utrobi oblikovao i formirao njega, Onoga koji ga je poznavao bolje nego on samog sebe, Onoga iz čijih usta su izašle jednostavne riječi kojima je stvorio cijeli svemir.


No comments:

Post a Comment