14.6.14

{Poznavajući Boga} Kad stigne sumnja…




Kroz godina bilo ih je mnogo: trenuci roditeljstva kad sam se osjećala nedovoljno kvalificiranom tijekom godina. Ali ni ne znam da li bi moje srce ikad i bilo pripremljeno za noć kad je moj dječak rekao da nije siguran da li vjeruje u Boga.

Prema njemu, on je bio siguran nekih osamdeset posto – ohrabrujuća brojka kad se radi o dovršavanju rublja ili testova iz matematike – ali definitivno to nije broj koji sam željela kad se radi o vjeri. Moje je um prošao kroz godine i dane kod smo ga suprug i ja s ljubavlju upućivali na Krista. O, sve te biblijske priče koje je čuo… službe u crkvi koje je pohađao. Nije li Bog čuo stotine mojih molitvi za moju djecu da ga vole svim srcima, dušama i snagom?
Oh, to majčino srce.

Često sam znala sjediti na rubu njegovog kreveta pri našoj rutini za spavanje, no ove noći vjerujte, otpuzala sam u krevet i legla kraj njega da mu osluškujem kucaje srca. Sve u meni htjelo je govoriti, a ne slušati; uvjeriti ga da naravno da vjeruje. Ali duboko u sebi znala sam da se mora hrvati sa sumnjom i da sam dođe do zaključaka. Da moja vjera ne može biti njegova.  Kad sam slušala svog desetogodišnjaka koji se preispituje, prepoznala sam da sumnje s kojima se suočava nisu ni nove ni jedinstvene njemu. Mnogi ljudi kroz Bibliju  - kao i mnogi od nas – prolaze kroz periode sumnje kad govorimo o poznavanju Boga.  
Neki su odrasli u crkvi, slušajući priče o Bibliji i moleći za stolom prije jela koliko god im seže pamćenje. Vjera se čini očitom, ali znanje u glavi često nije i znanje u srcu. Neki nisu izloženi Bog sve do kasnijih godina u životu, kad su se i ljudi i iskustva već ušuljali i kad su izmoreni od onoga čemu su dopustili svom srcu da vjeruju. U bilo kom slučaju, često postoji prekid kad se radi o donošenju osobne odluke o istini kakav Bog doista jest.   

Gdje smo pogriješili?

Ovdje su neke uobičajene“igre uma” koje mi igramo: prepreke koje postavljamo da držimo Boga na distanci i ograničavamo Istinu o tome kakav on je od učvršćivanja u naša srca. Pogledajte ako vam je neka od slijedećih poznata…

1. Temeljimo znanje o Bogu na našim osjećajima. Ako nam sve ide po planu, mora da je Bog za nas. Ako ne dobijemo što želimo, pitao se da li stvarno postoji Bog i da li nas doista voli. Naši ljudski osjećaji često se mijenjaju sa dobima, radostima i kušnjama i u najboljem slučaju su nestabilni, nepredvidljivi i plitki temeljeni na našem ograničenom pogledu na Božju kontrolu nad svime (Rim 8:28). Sve dok nismo zreli u znanju o Kristu (Efež. 4:13-14), biti ćemo nošeni svakim valom koji zapljusne na nas i naše znanje o Bogu će biti narušeno.

2. Temeljimo znanje o Bogu na trenutnim patnjama, bivšim povredama ili na ljudima koji su nas povrijedili. Nemoguće je živjeti u ovom svijetu i izbjeći poteškoćama (Ivan 16:33). Zbog grijeha mi sve proživljavamo od povrijeđenih osjećaja do skupih ratova protiv naroda. Ali kome pripisujemo te nevolje često oblikuje ono što mi vjerujemo o Bogu.   Postoje ljudi koji su se okrenuli od Boga jer su bili povrijeđeni od grešnih osoba (svi mi – Rim. 3:23) ili teških okolnosti .  Biblija nas upozorava da je bolje pribjeći Bogu nego tražiti utjehu u ljudima (Psalam 118:8)  Iako često puta ne razumijemo Božje pute, kad zapravo doista znamo njega, možemo biti sigurni da je on za nas (Rim. 8), daje dobre darove svojoj djeci (Mat. 7:11) te nas neće nikad napusti ni ostaviti (Ponov.zak. 31:6).
Ponekad kroz nevolje i teškoće, teška razdoblja razvijemo odnos s Bogom. Naučimo pred njim biti slomljeni. Nekad kad stignemo do mjesta gdje je on sve što imamo, shvatimo i da je on sve što trebamo.

3. Temeljimo naše znanje na onome što razumijemo. Ovaj mi je podsjetnik važan: Bog je Bog a ja to nisam. Bog nas upućuje da ga tražimo i upoznajemo, no nekad ne uspijemo sjetiti se da ne želimo Boga koga u potpunosti razumijemo. S obzirom da je on Bog, njegove misli nišu naše misli. (Izaija 55:8-9) a njegovi puti su ludi prema ovom svijetu (1 Kor. 1:27-29). Samo što ga ne možemo uvijek razumjeti ne znači da mu trebamo prestati vjerovati ili odustati  u nastojanjima da ga upoznamo još više. Mi kao vjernici nećemo znati sve o njemu dok ne stignemo u nebo (1 Iv. 3:2).

4. Može sad najobičnija istina? Jednostavno smo lijeni. Ni ja to ne želim priznati, no istina je da smo mi generacija koja želi brzo znanje i brze rezultate. Umjesto napornih i trajnih nastojanja, želimo istovremenu dozvolu. Poznavanje Boga traži predanje odnosu s Bogom. Zahtjeva žrtve, proučavanja i dnevno traženje Istine. Poznavanje Boga nije pasivna radnja koja se eto „dogodi“. Boga upoznajemo više kad aktivno tražimo njega i njegovu riječ.  (Jer. 29:12-13).

U nastojanju stvarnog upoznavanja Boga, moj sin se uhvatio izazova da čita Bibliju pet dana u tjednu cijele školske godine. Molio se Bogu da mu se otkrije, pisao je svoje misli, a svog je oca i mene pitao razna pitanja, a s nekim se stvarima sam hrvao. Koliko god  mladi dječak to može, tražio je da doista upozna Boga. Kao rezultat njegovih nastojanja i rada Duha Svetoga, oduševljeno mogu reći da je onih osamdeset posto sada čvrstih 100%.  

Poznavanje Boga ne staje ovdje.

Dirljiv odnos sa Stvoriteljem svemira ne radi se samo o prvobitnoj odluci ili ispunjavanjem naših umova činjenicama. Poznavanje Boga je doživotno nastojanje znati onoga koji je poslao svog Sina da umre za nas, dozvoljavanje da njegov život i smrt utječe na način da naša ponašanja, razmišljanja, budućnost – naše sve – zauvijek bude mijenjano zbog njega.   

Također znamo da je Sin božji došao i dao nam razumijevanje…. 1 Iv. 5:20
Prijateljice, poznaješ li ga danas?

Kod njegovih nogu,

http://www.goodmorninggirls.org/wp-content/uploads/2012/01/Whitney1.jpg

No comments:

Post a Comment