26.4.14

Naš uskršnji odgovor





Možete li vjerovati da su uskršnji blagdani prošli, a tako i ovo proučavanje? Vrijeme doista leti, no samo stoga što je slavlje prošlo ne znači da trebamo prestati razmišljati o tome što se tog dana zbilo na križu. Isusovo uskrsnuće je donijelo život svima koji vjeruju u njega a naši životi bi to trebali odražavati. To nije stvar ostavljanja na nekom blagdanu ili danu. Uvijek je praktična i uvijek je važna istina koju stalno nosimo sa nama.  

Jedna od poruka na križu je ona o pomirenju između Boga i čovjeka; i čovjeka i čovjeka. O tim stvarima želim danas pisati. 


1. Pozvane smo na pomirenje jedni s drugima

Kao što je sigurno da Bog bijaše onaj koji je u Kristu pomirio svijet sa sobom, koji nije uračunao ljudima njihovih prekršaja i koji je stavio u nas riječ pomirenja.

2. Korinćanima 5:19

Grijeh sve kvari, čak i odnose. Koliko je prijateljstva uništeno zbog neopreznih riječi i okrutnih namjera? Ali kako je Bog pomirio nas sa sobom, mi trebamo nastojati pomiriti se jedni s drugima. Grijeh uvijek nađe mjesta da se ugura između prijatelja, unutar braka, među braću i sestre. I uvijek iznova treba izvršiti popravke na mjestima koje je grijeh oštetio. Ali kako nadići povrijeđenost, bol i izdaju onih koje volimo? Kao i uvijek,vraćamo se na istine evanđelja.
Kao kršćani, rođeni smo silom Boga, stare su stvari nestale, a mi smo nova stvorenja – stvorenja koja ne smiju zamjerati, njegovati ogorčenost ili se držati povrijeđenih osjećaja, već umjesto toga opraštati tamo gdje je potrebno.

Oklijevamo li ili debatiramo u našim umovima o pitanju oproštenja i onda idemo Bogu i molimo ga da nam oprosti kao što mi opraštamo drugima? Sjetite se da Bog odmah oprašta, bez oklijevanja!
Octavios Winslow

Kako treba izgledati to oproštenje? Moramo odmah oprostiti, u potpunosti i iskreno baš kao što je Bog oprostio nama.  

2. Pozvane smo da druge pomirujemo s Bogom

Prema tome, mi vršimo poslaničku službu u ime Krista – kao da Bog opominje po nama. U ime Krista molimo: Pomirite s Bogom! Njega koji je bez ikakva grijeha Bog učini mjesto nas grijehom, da mi u njemu postanemo pravednošću Božjom.

2 Korinćanima 5:20-21

Kao sljedbenice Krista, mi smo ambasadorice Božje. Trebamo govoriti u Božje ime i reći svima koji će slušati Radosnu vijest Evanđelja. To nije samo naša privilegija, već i poziv.
Kao žene koji su iskusile opraštajuću milost Božju iz prve ruke trebamo imati poriv da i drugi pronađu svoj mir s Bogom. Jer, kako će pronaći pomirenje, ako im mi ne velimo? Kako će čuti o ljubavi Božjoj, ako im ne pokažemo put do Isusa? Evanđelje kojem vjerujemo je najbolje što možemo dati drugima. Ne ponuditi ga onima u potrebi znači negirati njihove potrebe i Božji poziv.  

Postoji stotine lekcija koje možemo naučiti od križa, no najvažnija je ona o pomirenju. Da li imamo ikakvo pravo zadržati oproštenje za sebe ako nam je Bog oprostio? Zar se ne bi trebale veseliti što možemo podijeliti tu vijest s onima oko nas? Od naše djece do naših susjeda – svi trebaju čuti za Kristovo predivno djelo za grešnike sadržano u njegovoj žrtvi i uskrsnuću.

Gledajući na Isusa,

 

24.4.14

(Zasto je moj odgovor važan) sada i ovdje…



 

 

“Iz groba se dignuo!”

 
Zatvorila sam oči dok sam glasno izgovarala riječi, a u glavi sam potpuno jasno čula nemelodiozan glas moje majke, kao da sjedi pored mene. Sve one uskrsne nedjelje dok sam odrastala, ona bi sjedeći pored mene glasno uzvikivala iste te riječi. Jedva da je mogla sjediti mirno jer ona je vjerovala i živjela s nadom tih riječi svaki dan. Svake godine, baš kao i godinu prije toga, zgrabila bi moju ruku i podigla je više nego što je meni bilo ugodno te sa svakom notom ona bi podizala naše ruke u u zrak, slaveći cijelim svojim srcem.
Glasno i nemelodiozno…
Sada moj jadni sin sjedi pored mene i vjerovatno se moli da ga nitko od prijatelja ne vidi. Uskrsna je nedjelja i ja se jednostavno ne mogu suzdržati.
 Ali onda je došao ponedjeljak. Život je postao težak. Kruna od trnja, križ, čavli… sve je nekako postalo maglovito i moja se vjera opet našla pred iskušenjem. To je opaki krug -neprestana borba – to je mjesto gdje se moja vjera i ovaj svijet susreću.
Žudim za cjelovitom vjerom, poput dječje. Znam jednu djevojčicu koja se otvoreno i hrabro moli. Možda ima samo pet godina, ali ne biste vjerovali kako odvažno traži Božju moć da se očituje. Glas joj je odlučan i nema sumnje u njenim mislima da je Bog i više nego sposoban riješiti ono sto mu je u molitvi prinijela. A ja? Ja uzvikujem slavu Njegovoj pobjedi nad grijehom i smrću na uskrsno jutro, a samo sat vremena kasnije sumnjam u Njegov plan za sada i ovdje.
Nahranio je pet tisuća. Hodao je po vodi. Ipak, već sljedećeg dana, gomila ga je pratila do druge strane jezera i imala drskosti reći: “Kakav ćeš znak učiniti da možemo vidjeti i vjerovati?”
Tada Isus izjavljuje: “Ja sam kruh života. Tko god priđe k meni, neće nikada ogladnjeti,i tko god vjeruje u me, neće nikada ožednjeti. Ali rekoh vam: Gledali ste me i ne vjerujete.” (Ivan 6:35-36)
Vidjeli ste me, no ipak ne vjerujete
A onda je došao križ, gdje je On preuzeo na sebe grijehe cijeloga svijeta. Kazna koja je trebala biti moja. Onda je došlo spasenje. Pobjeda o kojoj tako gorljivo pjevah u nedeljno jutro. A onda se moja pažnja prebrzo preusmjerila i riječi one gomile lako bi mogle biti i moje: ”Što ćeš učiniti da mogu vidjeti i vjerovati?” Opet dolazi ponedjeljak. I opet ga izazivam da mi se dokaže.
Kao da križ nije bio dovoljan.
Zato prije negoli dođu ti dani i tjedni koji će zamagliti moj pogled na križ, moram zastati i podsjetiti se: Križ ne daje samo nadu za vječnost. Križ takodjer daje moć za sada i ovdje.
U podnožju križa izvire savršena ljubav.
U podnožju križa oproštenje je dostupno u izobilju.
U podnožju križa milost se velikodušno dijeli
U podnožju križa slabi postaju jaki
U podnožju križa smrt je pobjeđena
U podnožju križa nalazi se vječiti mir
U podnožju križa je sloboda i život vječni

U podnožju križa mogu odložiti svoje sada i ovdje, znajući da mogu vjerovati Onome koji je već učinio sve za mene.
Pokušala sam živjeti oslanjajući se na vlastite snage. Oh, zaista sam pokušala. I čak i ako prikupim svaku mrvu energije koja mi je ostala dosad, već znam da me to neće odvesti nikamo. I bezvrijedno je ako svaki dan ne započnem i svaki trenutak ne živim – u podnožju križa.

Danas i svakoga dana imam izbor. Moj odgovor je važan. Isuse, ja Ti vjerujem sada i danas. Povedi me natrag u podnožje križa.

“... koliko je u nama koji vjerujemo izvanredno velika njegova snaga,koja odgovara djelotvornosti silne moći njegove, što je pokaza u Kristu, uskrisujući ga od mrtvih …“
~ Efežanima 1:19-20
**Razgovarajmo: što je to što te sprečava da povjeriš Bogu svoje “sada i ovdje”?
Do Njegovih nogu,