27.2.14

{Naša djeca}… hoćemo li im reći?

  Spustio se na prstima niz stepenice malo prerano prije nekoliko jutara, još uspavanog pogleda, posrčući i žmirkajući išao je do moje kupaonice. Bez “Dobro jutro!” . Bez drame. Bez nakićenog govora.

Samo je ušao do mene i zapravo prošaptao u moje uho: “Mislim da želim postati misionar kada odrastem.”  Vjerujem da je taj dječak to uistinu mislio i samo sam znala da će to biti velik dan.
A tada je brzo pograbio svoju mlađu sestru i stisnuo joj glavu. Haha.
Tako prolaze moji dani usred ovog roditeljskog putovanja.  Jedan korak naprijed, dva nazad. Stalno izražavam slavljenje, a onda svoj ponos i poniznost nosim do podnožja križa. Bit ću iskrena, bolje bi mi bilo da samo trajno ostanem pod križem.

Oni su ljudi. Stvarni, živi ljudi za koje je Bog nekako zamislio da bi bilo dobro povjeriti ih mojoj brizi za ovo kratko vrijeme na zemlji. I većinu dana to mi izaziva probijanje vrućeg znoja. Doslovno. Oni su energični i žive glasnije od većine djece mojih prijateljica, a ja samo znam da će oni tu svoju strastvenost jednoga dana kanalizirati u velike odlike vodstva (molim te, Isuse, neka bude tako). Ali do tada, ovih četvoro me drže na koljenima.

Postoji vrijeme kao što je ovo koje me navodi da poštujem svoju majku na način na koji sam to trebala činiti davno, davno prije. Ona je sama podizala četvoro djece nekoliko godina kao samohrana majka - i ne sjećam se da je bar jednom bila  znojna. Heh.



1984

{moja draga mama i nas četvoro ~ frizure iz 80 - ih …}

Ne sjećam se mnogih stvari, zapravo.
Ne sjećam se velike kuće ili "markirane" odjeće.
Ne sjećam se hrane za sladokusce ili modernih automobila.
Ne sjećam se fantastičnih obiteljskih izleta ili čestih posjeta trgovačkom centru u potrazi za najnovijim uređajem.
Ne sjećam se otkačenih rođendanskih zabava ili dopuštenja da činim sve one smiješne stvari (neodgovorne) koje sam htjela učiniti.

Jer ove se stvari nisu uvijek događale. I ja sam zahvalna zbog toga.
Jer način na koji pridobivamo svoju djecu za Isusa ne uključuje dugačku listu stvari koje si možemo nabaviti, naše društvene statuse ili našu stalnu opsjednutost samozahvalnošću.
Čega se sjećam?

Nježnog, nježnog glasa koji se rijetko podizao. Nade spomenute u nesigurnim vremenima. Njene Biblije označene i često otvarane. Očajnih molitvi u tihim kutevima. Ohrabrujućih bilješki, piknika na kućnom prilazu, himni pjevanih u falšu, prstiju koji su radili do kasnih noćnih sati i pribranosti koja je otkrivala takav mir u u njenom srcu. Postojane, vjerne, nesebične ljubavi, često neopjevane i neprepoznate još dugi niz godina. 



I sjećam se imena Isus na njenim usnama. Imali smo to i znali smo da smo najbogatija djeca na svijetu.  
A ja se pitam … hoću li im reći?

Hoće li moja djeca čuti istinu o tome tko je Isus, iz dana u dan, čak i kada je djevojčica u bratovom stisku i večera gori na peći?
Hoće li čuti kako nježno šapućem Njegovo ime kada sam napeta da cvilim i kritiziram i gubim stoti put u istom danu?
Hoće li me čuti da govorim o Životu i Svjetlu u sigurnosti našeg nebeskog doma ili ću se predati ovom napučenom, glasnom svijetu koji me čini samo oznojenom i umornom?

Nisam pozvana u selo u Africi, ali sam pozvana biti misionarkom u svojoj vlastitoj kući u ovom kritičnom i prolaznom razdoblju. I milošću Božjom, ova će misija podignuti drugu misiju, a ova opet sljedeću i ovo - OVA, umorna mama - je Kraljevstvo Božje i vrijedno je svake oznojene žrtve.


Toliko je toga za reći im, a tako malo vremena. Najveći dar koji možemo dati svojoj djeci?

Recite im. I recite im ponovo.

 ”...nećemo kriti djeci njihovoj,
predat ćemo budućem koljenu:
slavu Jahvinu i silu Njegovu,
i djela čudesna što ih učini.”
“…da sazna budući naraštaj,
i sinovi koji će se roditi
da djeci svojoj kazuju
da u Boga ufanje svoje stave 
i ne zaborave djela Božjih,
već da vrše zapovijedi njegove.
~ Psalam 78:4, 6-7

Do Njegovih nogu,

 

24.2.14

6. tjedan ~ Naša djeca {Ispunjena toliko da se prelijeva}




{6. tjedan} je ovdje! Ovaj tjedan govoriti ćemo o tome što Biblija kaže o djeci. A to trebate znati…


Ja sam molila za vas cure večeras. Za – svaku – pojedinu – od – vas.


U Božjoj božanskoj providnosti, pronašla sam se kako sam zapela na avionskoj pisti puna dva sata ove večeri, čekajući da održavanje popravi demontirani vijak prije nego bi avion mogao uzletjeti. Bez šale. Radi jednog odvaljenog vijka (i jasno, jednog važnog – heh). Činilo se kako su mnogi strpljivi zbog kašnjenja koliko god su mogli biti: neki su se bavili onima pokraj njih, dok su drugi radili na svojim laptopima ili čitali knjige.

Ali jedna simpatična mama… ah, prirasla mi je srcu.

Njezino malo dijete očito je prošlo dosta čekanja i gužvi i skučene prostore, a ova mama držala je tempo u prolazu između sjedišta, skakutala i šaputala i hrvala se i crvenjela dok je njezina mala curica vrištala koliko god je mogla.

Odgajanje djece je sjajan – i težak – zadatak, amen?! :D

Zato sam molila za nju. I molila sam za vas.


Molila sam za mlade mame, koje čeznu za spavanjem i majicom na sebi koja nije umrljana.



I molila sam za one koje bi uzele te umrljane majice na svoje srce, kad bi samo Bog odgovorio na  njezinu molitvu.



Molila sam za starije mame; one koje se nastoje truditi, vjerno pakiraju obroke, uče pisanju i slažu čarape… a sve to rade odlično, čak i kada nitko ne vidi.



Molila sam i za one koje žele sakriti svoju bol i usamljenost u podizanju djeteta sa više potreba koje će ona ikad moći ispuniti.

Molila sam za mame sa starijom djecom koja pronalaze svoju samostalnost i koja su sve manje ovisna, i za mame koje imaju mališane vezane za njih cijeli dan-noć (da, čak i u kupaonici).

Molila sam se za vas koje ste doživjele nezamislivi gubitak, i molila sa se za vas, slatke mame, koje se osjećate izgubljene u ovom sjajnom, teškom majčinskom putovanju.

I da, molila sam se za one od vas koje nastojite doprijeti i ohrabriti druge mame i njihovu djecu, čak i ako nemate svoju vlastitu djecu.

Ovdje ste dobrodošle, i imate moje srce.


Bog ima mnogo toga za reći o djeci u svojoj Riječi. Dakle, gdje god da jesi na tom svojem putovanju, hvala ti što si nam se pridružila ovaj tjedan, i što vidiš Boga u sjajnim i teškim područjima.


Bog traži od nas da imamo namjeru, svrhu sa našom djecom. No, prije nego priču o Njegovoj dobroti i milosti možemo prenijeti na sljedeću generaciju, trebamo je znati jako dobro u našim vlastitim srcima. Mi trebamo biti ispunjeni kako bi se iz nas izlijevalo…



{ako ne možeš vidjeti ovaj video, pogledaj ovdje}


Idemo razgovarati: U kojoj molitvi iznad se pronalaziš? U čemu konkretno možemo moliti za tebe ovaj tjedan?

{6. tjedan} Izazov: Kako se ovaj tjedan bavimo svojom djecom (za stolom, tijekom vožnje na aktivnosti, pri odlasku na spavanje, itd.), namjerno potaknite razgovor o hvalevrijednim djelima Gospodina, Njegovoj moći, i čudima koja je činio (Psalam 78). Ako nemate svoju djecu, nađite vremena ovaj tjedan da provedete vrijeme sa djetetom iz svog života (nećakinje, nećaci, susjedi, djeca iz vaše crkve, itd.) sa jednakom svrhom.


{6. tjedan} Plan čitanja:

 
 

{6. tjedan} Stih za pamćenje: